Генерал

definicija pravilnih i nepravilnih glagola

Glagol je reč koja se koristi da izrazi neku vrstu reakcije koja utiče na jedan ili više subjekata. Različiti jezici imaju verbalnu strukturu koja se odnosi na događaje u sadašnjosti, prošlosti ili budućnosti. Svaki jezik ima svoje osobenosti u pogledu glagolskih oblika.

Glagoli imaju primitivni oblik, infinitiv, koji se koristi za njihovo imenovanje

To je nelični oblik, poput participa i gerundija, jer im nije potrebna pratnja osobe (ja, ti, on ...) da bi ih koristili.

Glagoli su konjugovani, utoliko što se mogu izraziti na više načina: prezent prosti, prošli perfekt, futur prosti, pluperfekt itd.

Glagoli imaju koren i završetke ili nastavke, koji se razlikuju u zavisnosti od vremena i glagolskog načina.

Postoje dve vrste glagola: pravilni i nepravilni

Obe pripadaju jednoj od tri konjugacije na španskom, one koje se završavaju na ar (voleti, biti ili igrati), one koje se završavaju na er (zadovoljstvo, štititi ili biti vredne) i one koje se završavaju na ir (spavati, izaći ili idi).

Oni koji ne menjaju svoj koren pri konjugaciji su redovni glagoli. Glagol voleti održava koren am u bilo kom svom obliku (volim, voleo sam, voleću...). S druge strane, nepravilni glagoli imaju izmene u svom korenu u nekim od svojih oblika (glagol caber, would be I fit, I fit or I fit).

Leksema ili koren ostaje fiksiran u pravilnim, a modifikovan u nepravilnim. Neki od najčešće korišćenih redovnih glagola su: raditi, piti, živeti ili učiti. Među nepravilnim bi bilo: brojati, pomirisati, čuti ili staviti.

Ako kažemo da je glagol pravilan, to implicira da sledi obrazac, istu šemu. Zbog toga ih je lakše koristiti u različitim oblicima. Nepravilni ne podležu šablonu ili modelu, oni se menjaju. Dakle, teže ih je pravilno konjugirati i uobičajeno je da se prave greške prilikom njihove upotrebe; posebno ako je govornik stranac i nije upoznat sa jezikom.

Razlika između pravilnih i nepravilnih glagola je zbog činjenice da jezik nije fiksna i teorijska struktura, već je živa stvarnost koja se menja.

Kada bi svi glagoli bili pravilni, komunikacija bi bila lakša, ali i jednostavnija, dosadnija i manje bogata. U stvari, jedini veliki pokušaj stvaranja zajedničkog i univerzalnog jezika (esperanto) nije bio baš uspešan; sigurno zato što ljudi moraju da vole da se izražavaju na svom maternjem jeziku, čak i ako ima pravilne i nepravilne glagole.

Fotografije: iStock - Zvezdan Veljović / leolintang

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found