Наука

definicija trudnoće

Poznato je kao trudnoće do perioda koji prolazi, od oplodnje jajne ćelije spermatozoidom, do trenutka porođaja. To uključuje fizičke procese rasta i razvoja fetusa u majčinoj utrobi, kao i važne promene koje ova potonja doživljava, a koje su pored fizičkih, morfološke i metaboličke.

Ljudska trudnoća traje ukupno 40 nedelja, što je ekvivalentno 9 kalendarskih meseci. Kod nazimica, kako se nazivaju žene koje će prvi put roditi i one koje neće, ali su manje verovatne, prvo tromesečje trudnoće se pokazuje kao najrizičnije zbog mogućnosti gubitka (spontani pobačaj). ). U međuvremenu, kada tačka održivosti fetusa počne u trećoj, to znači da je beba već u stanju da preživi van materice bez potrebe za medicinskom podrškom. Iako se raspoloživa tehnička sredstva razlikuju u zavisnosti od resursa i društvenih faktora, procenjuje se da bi fetus od 24 do 26 nedelja mogao da preživi uz odgovarajuću medicinsku negu. Ova deca se nazivaju ekstremno nedonoščad. S druge strane, nedonoščad sa nešto većim gestacijskim uzrastom (30 ili više nedelja) mogla bi da prežive sa nižim nivoom složenosti nege, sve dok pluća dostignu potrebnu zrelost.

Између više ponavljajućih simptoma a normalni koji predviđaju ili najavljuju ovaj dugo očekivani trenutak od strane parova koji odluče da imaju decu su odsustvo menstruacije ili amenoreja, nežne bradavice, povećanje grudi, pospanost, jutarnje povraćanje, vrtoglavica, promene u percepciji mirisa na koje ste se navikavali i potreba da jedete određene vrste obroka ili hrane, što češće poznajemo kao žudnju. Stručna dijagnoza trudnoće sprovodi se u ranim fazama amenoreje putem određivanja hormona, zvanog horionski gonadotropin, preko poznatog kompleti reklama za testove u urinu ili putem njegovog merenja u krvi.

Još jedan znak koji takođe može biti pokazatelj trudnoće je početni i nekontrolisani nagon za mokrenjem svaki trenutak, uglavnom svaki sat. Ova situacija nastaje kao posledica povećanja materice u kojoj će buduća beba ostati do svog rođenja, a to je ona koja pritiska bešiku. Ovo nosi povezani rizik od povećane verovatnoće UTI, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija u trudnoći.

S druge strane, povećanje telesne težine (kao rezultat rasta bebe, placente i zapremine krvi) je normalna i očekivana pojava. Kod žena normalne težine pre začeća, pretpostavlja se da je povećanje od jednog kilograma mesečno idealan cilj. Međutim, anksioznost izazvana trudnoćom često dovodi do toga da mnoge majke žele da jedu više i, uz to, doživljavaju prekomerno povećanje telesne težine koje je često teško preokrenuti čak i nakon porođaja. Gojaznost majke pre začeća i prekomerno povećanje telesne težine tokom trudnoće povezani su sa većim rizikom od komplikacija kao što su gestacijski dijabetes ili hipertenzija, koji su povezani sa visokim morbiditetom za majku i bebu.

Trudnoće kod prosečnih žena su obično jedinstvene; međutim, postoji i mogućnost višestruke trudnoće. Ovo se može desiti u naslednim uslovima, odnosno ako je moja baka imala blizance, onda je verovatno da i ja imam par blizanaca. Mogu nastati i kao posledica tehnika potpomognute oplodnje, situacija koja se poslednjih godina dosta viđa kod žena koje su se podvrgle ovakvoj praksi zbog nemogućnosti začeća na tradicionalan način. Dakle, implantacija brojnih ovula izaziva veću verovatnoću višestruke trudnoće. Još jedna posledica „medikalizacije“ trudnoće je povećanje stope carskih rezova, višestruko nepotrebnih, jer, iako oslobađaju majku od uvek strašnih bolova povezanih sa porođajem, ne prestaju da predstavljaju hirurški čin, sa rizicima koje to može izazvati kod žene i bebe. Stoga, u okviru logičkih mogućnosti svakog konkretnog slučaja, alternativu klasičnog vaginalnog porođaja treba dati prednost za srećan završetak trudnoća.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found