Pod nazivom norme naziva se svaki zakon ili pravilo koje je utvrđeno da ga ispunjava određeni subjekt u prostoru, a takođe i na određenom mestu. Norme su smernice društvenog poretka koje se uspostavljaju u ljudskoj zajednici da organizuju ponašanje, stavove i različite načine delovanja tako da ne ometaju opšte dobro.
Tokom istorije, različita društva su uspostavila svoj poseban skup društvenih normi i zakona koji uvek imaju veze sa strukturama mišljenja, načinima razumevanja sveta i onoga što ih okružuje, vrednostima koje se smatraju moralnim, itd. To čini svaki skup društvenih normi specifičnim i posebnim za tu zajednicu i da je organizovan na takav način u odnosu na potrebe i interese te zajednice.
Norme su tradicionalno bile usmene, a činjenica da su napisane je ono što ih čini univerzalnim i objektivnim, jer je interpretativna zloupotreba koju stranke mogu da izvrše ograničena jer se uspostavljaju samo u savesti. Današnje pravne norme su nasleđe rimskog prava, jednog od najsloženijih skupova normi i zakona antike. Kada govorimo o pravnim normama, nastavljamo da se pozivamo na smernice ponašanja, ali one postaju mnogo konkretnije i u mnogim slučajevima možda ne pokrivaju stavove i moralne vrednosti koje se već uzimaju zdravo za gotovo i koje se ne smatraju neophodnim za pisanje.
Pravila se takođe mogu organizovati i klasifikovati prema problemima i temama na koje se odnose: ekonomske, porodične, političke, radne, krivične i mnoge druge. Ovo čini lakšim i bržim pristup relevantnim odeljcima standarda kada su potrebni.
Na isti način na koji sva društva imaju svoje skupove pravila i zakona, sva imaju različite sisteme kazni i kazni za one subjekte koji ih ne poštuju ili ne poštuju i koji stoga spadaju u kategoriju opasnih pojedinaca za društvo. Kazne i kazne mogu varirati po intenzitetu u zavisnosti od vrste zločina, kao i od tipa društva ili zajednice u kojoj su zločini počinjeni, pri čemu su neke oštrije i represivnije od drugih.