U klasifikaciji književne delatnosti moguće je ustanoviti tri glavna žanra: roman, pozorište i poezija. U okviru poezije nalazimo dva velika podvrsta: lirski i epski. The Elegija je pesma koja pripada lirskom žanru, poput ode, himne ili ekloge, a sve su to oblik versifikacije u kojoj pesnik uznosi neka osećanja.
Glavne karakteristike elegije
Elegija je reč koja dolazi iz latinskog, a koja je preuzima iz grčkog, tačnije od reči elegos, koju bismo mogli prevesti kao tužna ili melanholična pesma. Elegije su pisali grčki pesnici, a kasnije i Rimljani, koje su u početku bile sačinjene od fiksne metrike, koja je mogla biti heksametri ili pentametri.
U elegiji pesnik obično izražava ideju u obliku jadikovke
Njihovo jadikovanje je često povezano sa smrću, na primer sa smrću voljene osobe. U tom smislu, elegična pesma je posthumno odavanje počasti preminuloj osobi (poput „Las verses a la muerte de su padre“ Horhea Manrikea, „La elegía a Ramón Sijé“ Migela Ernandeza ili „Elegía uninterrupida“ meksičkog pesnika Oktavija Mir).
U elegiji, jadikovanje nije uvek povezano sa smrću, jer se obrađuje i pitanje protoka vremena, slomljenog srca, melanholije ili nekog bolnog aspekta ljudskog postojanja.
Poreklo elegije
Iako je ovaj podžanr lirike deo univerzalne književnosti i bio je aktuelan u različitim vremenima poput srednjeg veka, renesanse ili savremenosti, on je u sferi grčko-rimske kulture gde je stekao svoj maksimalni sjaj. Mora se imati na umu da je rimska civilizacija kulturno naslednik nasleđa Grka i elegija je jasan primer tog nasleđa.
Grčko-latinske elegije se moraju razumeti u kontekstu pogrebnih ceremonija, u kojima reči pesnika simbolizuju konačnu počast slavnoj ličnosti, nešto slično onome što se dešava sa epigramima ili epitafima.
Elegija za Grke i Rimljane je način izražavanja najintimnijih, ličnih i najdubljih osećanja. Da bi uzveličali velike događaje koji utiču na zajednicu, pesnici su se priklonili epskom žanru.
Tradiciju elegijske poezije negovali su Ovidije, Propercije i Tibul među rimskim autorima i Kalin Efeski i Solon Atinski kod Grka.
Fotografije: iStock - KrisCole / SrdjanPav