geografija

definicija reljefa okeana

Reljef je skup oblika koje predstavlja zemaljska površina. Međutim, u dubinama okeana postoje i varijacije terena i one su poznate kao okeanski reljef.

Konformacija i rasprostranjenost okeanskog reljefa

Dinamika unutrašnjih slojeva zemlje potiče i kontinentalni i okeanski reljef. Planine, lanci, brda, ravnice ili visoravni su primeri kontinentalnog reljefa.

U podvodnom reljefu javljaju se i geografske nezgode. U njima preovlađuju zaobljeni, ravni oblici i blagi nagibi. S druge strane, kontinentalne police nalaze se u dubini mora i predstavljaju delove kontinenta koji se nastavljaju pod vodom do 200 metara dubine.

Batialni regioni ili zone se prostiru tamo gde se završava epikontinentalni pojas i dostižu približno hiljadu metara. Zatim dolaze ambisalni regioni, u kojima preovlađuju naslage organskog porekla (ove oblasti se kreću od 1.000 do 5 metara). Konačno, tu su i morski rovovi, koji su najveće dubine okeanskog tipa.

Okeanski reljef se menjao tokom istorije planete

Može se reći da ova evolucija počinje kada se kontinentalna masa razbije silama koje je vuku u suprotnim pravcima. Ovo izaziva spuštanje regiona i formiranje okeanske doline sa grebenom u centru (ovi grebeni su veliki planinski lanci i posledica su pomeranja ploča okeanske kore).

Na dnu okeana postoji i vulkanska aktivnost

Vulkani nisu jedinstveni za površinu zemlje. U stvari, postoje podmorski vulkani i neki od njih su aktivni. Aktivni podvodni vulkan bi potencijalno mogao da izazove cunami.

Erupcije podvodnih vulkana su veoma moćne i njihovi efekti mogu biti razorni (neki od ovih vulkana mogu formirati nova ostrva). S druge strane, podvodni vulkani imaju redovne cikluse i zbog toga mogu izazvati promene u klimi planete.

Do danas je primećeno vrlo malo vulkanskih erupcija, ali naučnici veruju da će nam u budućnosti ovaj fenomen omogućiti da bolje razumemo evoluciju okeanskih reljefa.

Fotografije: Fotolia - Shin / Beshencev

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found