Social

definicija sedentarnog načina života

Pod sedentarnim načinom života podrazumeva se onaj stil života koji karakteriše boravak na manje ili više definisanom mestu kao prostor staništa. Razvoj sedentarnog načina života u osnovi ima veze sa postizanjem određenih životnih uslova koji su omogućili ljudskim bićima da vode mirniji i sigurniji život tako što nisu trajno zavisni od resursa dostupnih oko sebe.

Sedentarizam je karakterisao čoveka samo iz praistorijskog perioda poznatog kao neolit. U tom smislu, možemo reći da je praistorijski čovek živeo oko šest hiljada godina kao nomad u potrazi za novim resursima kad god su se oni oko njega iscrpljivali. Razvoj sedelačkog načina života imao je veze sa pojavom određenih uzročnih pojava, među kojima je od primarnog značaja bilo otkriće poljoprivrede.

Čovek je, izmišljajući metode poljoprivrede, mogao da prestane da zavisi od resursa koji su bili oko njega da bi počeo da proizvodi sopstvenu hranu. Ovo bi, dodato pripitomljavanju životinja, keramičarskom radu i razvoju boljih oruđa, transformisalo ljudsko biće u sedentarnog pojedinca koji bi mogao da počne da uživa u boljem kvalitetu života.

Danas se pojam sedentarnog načina života u velikoj meri primenjuje i na moderan način života u kome ogromna dostupnost tehnoloških objekata dovodi prosečnog pojedinca do monotonog života, bez kretanja i uz minimalan fizički napor. Ovakva situacija rezultira sve očiglednijim prisustvom zdravstvenih komplikacija kao što su gojaznost, dijabetes ili srčane komplikacije, čak i kod maloletnika ili dece. Pored toga, konzumacija namirnica sa visokim sadržajem masti i kalorija, uz stalnu upotrebu tehnoloških uređaja, omogućila je unapređenje načina života u kojima je fizička, rekreativna i društvena aktivnost sve ređa.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found