Наука

definicija hemijske formule

Formule oni su obično izrazi koji koriste simbole da izraze pitanja svojstvena materiji koju sadrže. Najčešći su oni koji se koriste i predlažu da se nešto reši, između ostalog matematički zadatak, logički problem. Iz tog razloga, koncept formule je uvek povezan sa rešavanjem konkretnog pitanja, odnosno sredstvo je koje omogućava rešavanje zadovoljavajućeg rešenja.

Formule koje su uspešne, jer precizno uspevaju da reše probleme oko ove ili one stvari, obično su veoma tražene upravo iz tog razloga, jer pomažu da se nešto reši. Kada pojedinac uspe u poslu, a njegov posao je najuspešniji, to je zato što ima formulu koja zna kako da funkcioniše. U međuvremenu, uobičajeno je da vaši konkurenti ili štampa govore o formuli vašeg uspeha i žele da je otkriju kako bi je sami ponovili.

U međuvremenu, i kao što mu ime predviđa, hemijsku formulu je formula koja postaje prisutna u oblasti hemije, a njena glavna funkcija je da predstavljaju sve one komponente koje će činiti određeno hemijsko jedinjenje. U međuvremenu, on ukazuje na količinu svake komponente u pitanju, kao i na broj atoma.

Formule ove klase takođe često daju podatke o vezama atoma

Periodični sistem se sastoji od 118 elemenata (postoje metali, metaloidi, nemetali i plemeniti gasovi). Većina se nalazi u prirodi u svom čistom stanju (konkretno 92), a ostatak (26) su kreacije napravljene sintetički u laboratorijama. Oni su poređani na osnovu njihove složenosti (vodonik je najjednostavniji i ima broj 1 u tabeli, a uranijum je najsloženiji i ima 92). Simboli se koriste za označavanje elementa ili jedinjenja od nekoliko elemenata. Vrijedno je zapamtiti da su u drevnim vremenima simboli korišćeni da se objasne za šta se verovalo da su komponente prirode (zemlja, vatra, vazduh i voda).

Svaki hemijski element ima naziv i njegova skraćenica se koristi kada ga predstavlja (ugljenik je C, gvožđe Fe, natrijum Na, srebro Ag, olovo Pb...). Neke od skraćenica potiču od originalnih latinskih imena

Simbol za supstancu predstavlja atom supstance. Međutim, u prirodi velika većina supstanci ne postoji kao izolovani atomi, već kao kombinacija više atoma. Uzmimo primer. Dva atoma vodonika formiraju molekul vodonika i hemičari ga simbolizuju formulom, u ovom slučaju H2. Hemijska formula se formira skraćenicom elementa i brojem u indeksu koji označava broj atoma

u molekulu.

Formule se koriste da simbolizuju i molekule hemijskih jedinjenja, odnosno kombinacije različitih elemenata. Čuvena formula vode H20 znači da se dva atoma vodonika kombinuju sa jednim atomom kiseonika u svakom molekulu. Još jedan veoma čest element je obična so (natrijum hlorid) i njegova hemijska formula je NaCl.

Formule se takođe koriste u hemijskim reakcijama

Ako, na primer, pomešamo cink i sumpor, formiramo cink sulfid čija je formula ZnS, što znači da ga formira atom

atom sumpora i cinka.

Ako razmišljamo o univerzumu, može se učiniti da materija ima veoma složenu distribuciju. U stvarnosti, to nije slučaj, jer se 99% celog univerzuma sastoji od vodonika i helijuma i samo 1% od ostalih elemenata.

Vredi napomenuti da ovu vrstu formula i formula uopšte karakteriše njihova kratkoća i stoga se informacije izražavaju simboličkim i dogovorenim terminima, odnosno postoje pravila koja utvrđuju nomenklaturu hemijske formule.

Formalno se zove hemijska nomenklatura i sastoji se od niza pravila koja se koriste za imenovanje i hemijskih elemenata i jedinjenja.

Misija ove nomenklature je da svako hemijsko ime može biti prepoznato bez ikakve sumnje. Za svaku supstancu postoji naziv i to pomaže da se osigura da nema grešaka u vezi sa jedinjenjima.

Postoji nekoliko hemijskih formula empirijsko i molekularno најчешћи. Prvi označava broj atoma u hemijskom jedinjenju. A molekularni se koristi da označi tipove atoma koji se nalaze u molekularnom jedinjenju i broj koji odgovara vrsti atoma.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found