U svakodnevnoj upotrebi jezika koristimo bezbroj neobičnih izraza i korisno je znati njihovo pravo značenje kao i njihovo istorijsko poreklo.
U ovom slučaju, žrtveni jarac je osoba koja preuzima odgovornost za nešto što nije uradila. Na taj način, kada dođe do situacije u kojoj postoji krivac za neke događaje, a ko se tačno ne zna, neko odlučuje da izmisli čoveka da, koristeći drugi uobičajeni izraz, „natera ga da plati patku“ (moglo bi se reći i „ naplati mu sova „i drugi izrazi sa istim značenjem). Ko god postane žrtveni jarac, obično je žrtva nekog trika koji ga lukavo čini odgovornim za akciju čak i ako nije kako treba. Ovom strategijom, pravi krivac nekih događaja je pošteđen moguće kazne.
U svakodnevnom životu se obično kaže da morate tražiti žrtvenog jarca. Takođe se može desiti da neko ko je na kraju kriv za nešto kaže „ja sam žrtveni jarac“ da bi implicirao da postoji zavera protiv njega.
Istorijsko poreklo
Jedna od najvažnijih proslava jevrejske religije je Dan pomirenja, proslava čiji je cilj očišćenje grehova. U tom kontekstu, Jevreji su žrtvovali dve koze: jedan od njih je žrtvovan kao simbol pomirenja Jevreja, a drugi je takođe žrtvovan, što implicira da je nosio zla ili mane ljudi. Druga žrtva je nazvana „žrtveni jarac“ i ovaj starozavetni izraz je postao popularan i preuzet je u kolokvijalnoj upotrebi.
Za judaizam je Dan pomirenja poznat kao Jom Kipur i svrha ove proslave je istinsko pokajanje vernika kako bi se pomirio sa Bogom.
Izrazi i reči u vezi sa verskom tradicijom
U zemljama Latinske Amerike religijska tradicija (i jevrejska i posebno katolička) veoma je prisutna u jeziku. U stvari, na španskom jeziku koristimo izraze čije poreklo nalazimo u jevanđeljima. Neke od njih su vredne pomena: plakati kao Magdalena, biti ecce homo, izgubiti oremus, propovedati u pustinji, biti nešto poput makabejskog svitka ili povratak izgubljenog sina. Bilo koji od njih ima biblijsko poreklo, ali se koristi u kontekstima koji nemaju nikakve veze sa verskim pitanjima.
Osim nekih vrlo specifičnih izraza, ne treba zaboraviti da su mnoge reči izvorno povezane sa nekim aspektom religije (jeres, egzorcizam, egzodus, odanost, sveto, dogma i tako dalje). Shodno tome, može se tvrditi da je naša kultura i naš jezik prožeti religioznošću.
Foto: iStock - Martin Dimitrov