geografija

definicija okeana

Okeani su oni delovi površine planete okupirani morskom vodom koji okružuju kontinente i koji trenutno pokrivaju oko 71% Zemlje. Na Zemlji postoji pet okeana: Pacifik, Atlantik, Indijski, Antarktik i Arktik.

Ova vodena tela su nastala pre oko 4 milijarde godina, kada se temperatura planete dovoljno ohladila da bi omogućila da voda bude u tečnom stanju.

Okeanska ili morska voda uglavnom se sastoji od natrijuma, hlora, magnezijuma, kalcijuma i kalijuma.

Dubina svakog okeana zavisi od njegovih oblasti okeanskog reljefa, ali generalno ne prelazi 4 kilometra. Zauzvrat, okeani su podeljeni u različite slojeve prema njihovoj dubini: umerena zona koja dostiže do 500 metara i ima temperaturu između 12° i 30°C, a zatim hladnija oblast koja ima temperature do 1°. C. Naravno, ove temperature variraju u zavisnosti od godišnjeg doba i lokacije okeana u odnosu na polove.

Morska ili okeanska voda ulazi talasi, mora i struje. Prvi su direktna reakcija na dejstvo vetra na površinu vode i njihova visina je određena brzinom vetra, periodom u kome je duvao i razdaljinom koju talas pređe. Određeni klimatski fenomeni doprinose stvaranju „cunamija“, koji su talasi velikih razmera i velike razorne moći na obalama na koje udaraju. S druge strane, plime su povezane sa gravitacionom privlačnošću koju i Mesec i Sunce vrše na Zemlju. Konačno, struje imaju važan uticaj na klimu i pokreću ih vetrovi i stvaraju drugi klimatski faktori.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found