Генерал

definicija postulata

Prema kontekstu u kome se koristi reč postulat može uputiti na razna pitanja.

Tvrdnja koja je predstavljena kao osnova obrazloženja ili demonstracije i čija je istina priznata bez ikakvih dokaza u vezi s tim

Postulat će biti ona tvrdnja koja se nudi ili predstavlja kao stub ili osnova rasuđivanja ili demonstracije i čija je istina priznata bez ikakvih dokaza u tom pogledu.

Ovo prihvatanje zatvorenih očiju i bez potrebe da vidimo dokaze ili demonstracije povezano je sa činjenicom da ne postoji drugi princip koji nam omogućava da izvedemo ili predvidimo ovu tvrdnju.

Zatim, postulat se smatra izrazom koji će izneti istinu čak i ako nije praćen dokazima ili dokazima koji nam omogućavaju da sagledamo ono što se afirmiše na konkretan i stvaran način.

Primena u filozofiji za razumevanje važnih pitanja

Filozofija je kontekst koji mnogo koristi ovaj koncept jer će upravo postulati omogućiti ovoj disciplini da razvije logičke sudove, odnosno postulat se mora priznati jer će nam omogućiti da razumemo neka pitanja

Kao posledica ovoga što smo komentarisali jeste da je koncept bio veoma prisutan u ovoj materiji još od veoma dalekih vremena i da su mu pristupili najveći filozofi, kao što je slučaj Aristotela, koji je, na primer, već u Staroj Grčkoj ustanovio razlika koja postoji između postulata i aksioma (jasnih tvrdnji kojima nije potreban dokaz). Zato što u osnovi postulatima nedostaje univerzalni element koji imaju aksiomi.

Uobičajeni oblici postulata

U međuvremenu, postulat u vreme rasuđivanja može imati tri oblika.

S jedne strane, ta tvrdnja koja se uzima kao osnova pri formulisanju obrazloženja ili demonstracije i čiju istinu svi priznaju i prihvataju bez potrebe iznošenja dokaza, poznata je kao postulat.

Ili kao polazna tačka pri dokazivanju neke teoreme koja je unutar aksiomatskog sistema.

S druge strane, termin može usvojiti tip spekulacije, koja čak i izgleda kao očigledna se priznaje kao lažna bez potrebe da se podvrgne proveri.

I konačno, argumentovano mišljenje može biti deo teorije.

Ideja ili princip koji će osoba, organizacija braniti

Još jedna česta upotreba koja se takođe daje terminu, posebno u kontekstu politike, jeste ideje ili principa koje treba braniti po svaku cenu, skoro zub i nokat. Kao što sam pomenuo, to je nešto izuzetno uobičajeno u politici jer generalno svaki predstavnik stranke teži da brani postulate koji su deo političkog programa koji podržava grupu kojoj pripada.

Ovaj smisao se takođe koristi po nalogu religije da se odnosi na one ideje ili principe koje podržava određeno versko uverenje i koje će se braniti jer upravo oni čine njegovu osnovu.

U religiji, posebno, poslednjih godina, gde su se desile izvesne i značajne promene u društvu i društvenim odnosima, crkva je, da navedemo jednu od najtradicionalnijih institucija, uspela da prihvati ovo stanje i tada je predložena revizija. nekih postulata.

Ljudi sami po sebi i pojedinačno mogu podržati određene postulate ili principe koji će nam na kraju omogućiti da prepoznamo njihov način razmišljanja. U međuvremenu, upravo ovi principi će podržavati one koji će voditi njihov život, njihovo ponašanje, a takođe i njihove odluke.

Egzaktne nauke poput matematike i geometrije koriste postulate u teorijama i oni se prihvataju po konvenciji, po dogovoru.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found