Генерал

definicija indukcije

Prema upotrebi reči индукција predstavlja razne reference. U svom najširem smislu, indukcija je podsticanje ili podsticanje da neko nešto učini, sprovede određenu radnju. drugo, u oblasti logike се зове индуктивно закључивање na metodu nededuktivnog rezonovanja koje se sastoji u dobijanju opštih zaključaka iz premisa koje sadrže određene podatke. Na primer, ako neko više puta posmatra objekte ili događaje manje-više iste prirode, zaključak će se doneti za sve njih.

U istom kontekstu možemo pronaći i princip pune indukcije, kako se naziva rezonovanje koje omogućava demonstraciju značajnog broja propozicija ili predloga do vrste rasuđivanja gde su zaključci koji se dobijaju jednostavno verovatni.

У случају matematička indukcija, To je posebna situacija, jer ide od opšteg ka posebnom i njeni zaključci se ispostavljaju neophodnim.

Za njega elektromagnetizam, grana fizike koja proučava električne i magnetne pojave kao jedno, indukcija je pojava kojom se stvara elektromotorna sila u telu kada je izloženo magnetnom polju.

U međuvremenu, za drugu granu fizike, elektrostatike, indukcija je takođe pojava ali za koju električno naelektrisano telo proizvodi indukovano elektrostatičko naelektrisanje u drugom, ali sa suprotnim predznakom, situacija koja povećava privlačnost.

S druge strane, strZa embriologiju, indukcija je ono što označava početak ontogenetske promene ili procesa.

Takođe, u medicini, termin predstavlja referencu, tj indukcija leka barbituratom, na primer, izazivanje porođaja kako bi se olakšalo izbacivanje fetusa koji je iz nekog razloga zaglavio.

Još jedna od oblasti u kojoj se upotreba termina takođe ponavlja jeste по законуU tom kontekstu, indukcija je jedan od načina učestvovanja u zločinu uz neophodnu saradnju, saučesništvo i svaki drugi oblik pokušaja učešća.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found