Sintetička vlakna su vrsta tekstilnih vlakana koja se dobijaju od različitih proizvoda dobijenih od nafte, odnosno ova vrsta vlakana je potpuno hemijska jer su sinteza njene sirovine kao i proizvodnja konca proizvodnja muške i ne potiču direktno, ili delimično, iz prirodnog okruženja kao što su prirodna vlakna i veštačka vlakna. Na primer, važno je napomenuti da sintetičko vlakno nije veštačko, iako se mnogo puta naziva naizmenično.
Glavna upotreba: odeća i industrijska
Ova vlakna se koriste za proizvodnju odeće, a takođe imaju industrijsku upotrebu i koriste se u proizvodnji elemenata kao što su padobrani i jedra za čamce.
Karakteristike: krutost, dug životni vek
Među istaknutim i karakterističnim karakteristikama ovih vlakana su njihova čvrstina, otpornost, dugotrajnost, jednostavnost u održavanju, daju toplotu leti i hladnoću zimi, što je nepovoljan uslov kada su u pitanju odevni predmeti. носити.
Najpopularnija sintetička vlakna
Postoje različita vlakna ovog tipa: poliamidi, koji su njegov priznati eksponent najlon i odlikuju se veoma otpornim i elastičnim. Glavni nedostaci su što se deformišu toplotom koja prodire u njih i kod osetljive kože mogu izazvati alergije. Obično se primenjuje za proizvodnju sportske odeće i kupaćih kostima.
Poliester (tergal) se takođe široko koristi u sportskoj odeći. Takođe je veoma otporan i njegova cena je svakako niska.
Akrili (leakril) se ističu po otpornosti na loše vremenske uslove i direktno dejstvo svetlosti. Koriste se u trikotaži ili prediva koja se tkaju ručno.
S druge strane, polivinili (Rhovil) su veoma otporni na hemijska dejstva i zbog toga su najtraženiji u proizvodnji tekstilne opreme tehničke primene.
U slučaju polietilena, kao što je saran, oni su veoma čvrsti i zbog toga se koriste za proizvode za tapaciranje kao što su tepisi i tepisi.
A elastan poput dorlastana se takođe koristi za izradu sportske odeće, donjeg veša i kupaćih kostima.
Fotografije: iStock - deepblue4you / gilaxia