istorije

definicija neoklasicizma

Термин Neoklasični Koristi se za obračun svega što je ispravno ili povezano sa Neoklasicizam. To je sto posto neoklasična zgrada.

Neoklasicizam je bio a estetski i umetnički pokret, od prvih revolucionarnih pokreta koji su potresli celu Evropu od sredine 18. veka do sledećeg veka..

Njegovo pojavljivanje imalo je jasnu misiju: suprotstavljaju kitnjastoj i veoma kitnjastoj estetici baroknog pokreta, kome se to i dogodilo.

Neoklasicizam se posebno oslanjao na racionalne ideje koje je promovisao prosvetiteljski pokret i na kraju bi oblikovale buržoaziju kao novu vladajuću klasu, sa ekonomskim kapacitetom. Mnoge buržoazije su sticale umetnička dela da bi kroz njih stekle društveni status koji je do tada bio isključivo vlasništvo plemstva i sveštenstva.

Među svojim elementarnim razmatranjima, neoklasicizam pretpostavlja a apsolutno promišljena i racionalna umetnost, sa pravilima i veoma jednostavna i koja ima za cilj da imitira grčku, rimsku i renesansnu umetnost. Neoklasicizam pretpostavlja koherentnost sa novim idejama, apsolutno suprotnim srednjovekovnoj umetnosti i svemu što je bilo u vezi sa starim režimom.

Žak Luj Dejvid, zvanični slikar Наполеон Бонапарта, u slikarskom smislu predstavlja neoklasicizam; Stalno sam tražio savršenstvo sa jednostavnim potezima i malo upotrebe boja.

Na strani skulpture, premisa je bila da se pronađe idealna lepota baš kao što je grčka umetnost učinila korišćenjem belog mermera.

A u arhitektonskom smislu, građansko je pobedilo religiozno, preovlađujući stub, zabat i pravu liniju.

A s druge strane, reč neoklasika se koristi označiti tog pojedinca koji je pristalica neoklasicizma. Angažovao je neoklasicističkog arhitektu.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found