istorije

definicija dolmena

A dolmen то је vrsta megalitne konstrukcije sastavljene od jednog ili više kamena položenih ravno na dva ili više vertikalnih kamena.

Rezultat ovakvog umetanja kamenja je komora, koja je, u većini slučajeva, okružena gomilom zemlje ili kamenja koje pokrivaju vertikalne ploče i nekako daju ideju o brdu.

Na bretonskom jeziku, koji se govori u francuskom regionu Bretanja, gde je ova konstrukcija bila veoma popularna, dolmen znači veliki kameni sto.

Dolmeni su tipični za region zapadne Evrope, posebno u pogledu njegovog Atlantska obala pozdravi i uglavnom su građeni pred kraj perioda neolit ​​i halkolit. Upotreba koja mu je u osnovi data u to vreme bila je upotreba kolektivna grobnica.

Najjednostavniji i najkarakterističniji model dolmena je onaj od dva ili više vertikalnih kamena na kojima će jedan ležati u horizontalnom položaju, a u okolini konstrukcije ga prati kamenje važnih dimenzija. U međuvremenu, pomenuti nije bio jedini tip dolmena, moguće je pronaći i dolmen poznat kao hodnik grobPošto je tradicionalnom dolmenu dodat hodnik koji ga povezuje sa spoljašnjošću, delujući kao avenija ili ulica kako bi pogrebna povorka mogla da paradira.

Drugi tip takođe prisutan je onaj od Galerija, čiji razvoj bi trebalo da bude kasniji od dva pomenuta. Po tome se hodnik ne razlikuje od odaje i predstavlja stubove, preteče kasnijih stubova hramova. Svrha stubova je bila da podupiru teške pokrivače.

Dolmen predstavlja prvi prethodnik ljudske konstruktivne sposobnosti, uspešno se suočavajući sa ogromnim izazovom održavanja strukture.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found