komunikacija

definicija sintaksičkih funkcija

Različite fraze koje su deo rečenice imaju različite specifične funkcije. Dakle, svaka vrsta fraze ili deo rečenice odgovara određenoj funkciji. Postoje tri glavne funkcije: subjekat, predikat i dopuna.

Sintaksičke funkcije izražavaju koja vrsta slaganja postoji u rečima koje su grupisane u frazama.

Glavne sintaksičke funkcije i neki primeri

Imenička fraza može obavljati različite funkcije. Jedan od njih bi bio subjekt, kao što se dešava u rečenici „Tvoj komšija te je ranije zvao“. U rečenici „Crtam dva lica“ imenička fraza deluje kao direktni objekat. U rečenici „Stići će danas popodne“ nominal je posredna dopuna vremena.

Glagol ima specifičnu funkciju, funkciju predikata.

Adverbijal može delovati kao posredna dopuna mesta ili vremena ili kao atribut.

Pridevska fraza ima dve moguće funkcije: kao atribut ili kao predikativnu dopunu (na primer, „voda se zamućuje“).

Predlog predstavlja nekoliko diferenciranih funkcija: direktni objekat („posmatrao je prijatelja na plaži“), indirektni objekat („predao je ranac svom stricu“) ili posredni dodatak („otišao je na plažu“).

Funkcija sintaksičkog atributa saopštava osobinu ili kvalitet nekoga („Huan Gris je bio veliki slikar“). Direktni objekat ima funkciju preciziranja i ograničavanja značenja glagola („Manuel je video auto“).

Okolinska dopuna je sintaksička funkcija koja daje sekundarne informacije u rečenici („Tvoje dete peva u dvorištu“). Postoje tri fraze koje mogu da obavljaju ovu funkciju: predloška fraza, priloška fraza i imenička fraza.

Sintaksička analiza

Lingvistika je disciplina koja proučava jezik i sve njegove strukture ili sisteme: fonetiku, morfologiju, leksikologiju, semantiku i sintaksu. U sintaksi se sprovodi dobro poznato raščlanjivanje.

U svakom raščlanjivanju rečenice postoje dva različita nivoa. Na višem nivou se analiziraju rečenične funkcije, a na nižem sintagmatske funkcije, odnosno unutrašnje funkcije frazema.

U svakom slučaju, ova vrsta analize omogućava da se definiše koju sintaksičku funkciju ima svaka od reči koje čine rečenicu.

Prvi korak u raščlanjivanju rečenice je razlikovanje subjekta od predikata. Da biste prepoznali subjekat, morate pitati glagol koji vrši radnju. Da biste identifikovali predikat rečenice, morate da pitate šta je rečeno o subjektu.

Foto: Fotolia - sonia

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found