Генерал

definicija konjugovanih glagola

Glagoli su bitne reči u komunikaciji. Svaki glagol se sastoji od dva elementa: lekseme ili korena i morfema ili završetka. A ova kombinacija je ono što proizvodi različite glagolske oblike. Skup svih glagolskih oblika je ono što čini glagolsku konjugaciju. Drugim rečima, glagolska konjugacija se sastoji od imenovanja svih mogućih oblika.

Glagolske strukture

U španskom jeziku svi postojeći glagoli pripadaju prvoj konjugaciji i oni koji se završavaju na ar (pevati, plivati ​​ili plesati), drugoj konjugaciji i oni koji se završavaju na er (vratiti se, znati ili imati) i , dakle Konačno, tu su i glagoli treće konjugacije, koji se završavaju na odlazak (odlazak, odlazak ili odlučivanje).

Što se tiče glagolskih oblika, oni mogu biti dva tipa: nelični ili lični oblici. Prvi ne prihvataju ličnu referentnu zamenicu (ja, ti, on, mi, ti i oni) i predstavljaju infinitivnu formu (završavaju se na ar, er i ir), u gerundu (glagoli koji se završavaju na ando, idući ili ići) i u participu (glagoli koji se završavaju na ado, ido i neki slučajevi nepravilnosti). U odnosu na lične oblike, to su oni uz koje stoji lična zamenica (već pomenuta tri u jednini i tri u množini).

S druge strane, i lični i nelični oblici mogu biti prosti ili složeni, odnosno jednostruki glagolski oblik ili glagolski oblik praćen pomoćnim glagolom, tačnije glagolom haber. Drugim rečima, prosti glagolski oblik se sastoji od jedne reči, a složen je od dve reči. Glagol imati vam omogućava da konjugirate složene oblike (igrali ste, trčali su ili pevali).

Glagolske konjugacije i načini

Svi glagoli se mogu konjugovati u zavisnosti od vrste radnje glagola, koji može biti indikativni, subjunktivni ili imperativ, što su tri načina u našem jeziku. To znači da se isti glagol konjuguje na tri različita načina i da se svaki glagolski način sastoji od određenih glagolskih vremena.

Indikativno raspoloženje izražava stvarne i konkretne radnje za opisivanje stvarnosti (ja pevam, on skače ili mi plešemo). Subjunktivno raspoloženje se koristi za hipotetičke ili verovatne situacije (ili imamo ili oni odlučuju). A glagoli se konjuguju u imperativu kada se izvrši neka naredba ili naređenje (na primer, u rečenicama uradi domaći ili idi tamo odmah).

Fotografije: iStock - Highwaystarz / JackF

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found