Наука

definicija pedagogije

Pedagogija se naziva nauka zadužena za proučavanje obrazovanja kao društvenog fenomena. Termin potiče od grčkih korena "paidos" (dete) i "gogía" (voziti); Zaista, u staroj Grčkoj, pedagog je bio rob zadužen za obrazovanje dece. Cvremenom reč dobija nove nijanse dok ne postane disciplina zadužena za efikasno prenošenje znanja. Tako svaka osoba koja je integrisana u nastavnu oblast mora imati znanje o ovoj materiji.

Treba napomenuti da postoji nekoliko drevnih civilizacija, pored grčke, koje su stavile snažan akcenat na razvijanje vrste obrazovanja prema onome što su smatrale svojim potrebama i potrebama grupe.. Tako se mogu imenovati Egipat, Indija, Kina, stari Jevreji itd. U svima njima religija je bila veoma važna, a tome su dodani matematika, filozofija, umetnost itd.

ipak, Pedagogija kao sama disciplina započela je svoj tok u 19. veku da bi se uspostavila u 20. veku i prihvatila je širok spektar trendova u svojoj sredini.: tradicionalna pedagogija, u kojoj aktivnu ulogu ima nastavnik, a učenik je puki primalac znanja; aktivna pedagogija, u kojoj učenik ima aktivnu ulogu, a nastavnik je pre svega vozač; zakazana nastava, u kojem tehnologija ima fundamentalnu ulogu; konstruktivizam, koji naglašava odgovornost pojedinca za sopstveno učenje; и коначно, nedirektivna pedagogija, u kojoj je vaspitač motivator koji stvara problematične situacije koje se moraju rešavati.

U društvu koje se neprestano vrtoglavo menja, obrazovanje ima fundamentalnu ulogu u prilagođavanju pojedinca, pa je važan i način na koji mu se pristupa.. Svaki trend u načinu na koji se obrazovanje odvija uvek mora da vodi računa o motivaciji koju čovek mora da uči, a to je uvek vezano za poboljšanje kvaliteta života.

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found